DCF, EV/EBITDA i Asset-Based, koje metode procjene koristimo i kada.

DCF je najsloženija i najkorištenija metoda. Projiciraju se slobodni novčani tokovi za 5–7 godina, diskontuju se WACC-om (12–18% za BiH), dodaje se terminalna vrijednost i dobija se Enterprise Value.

Primjenjiva je kad firma ima predvidive novčane tokove i jasnu historiju poslovanja. Loša strana: jako je osjetljiva na pretpostavke, mala promjena u WACC-u ili stopi rasta značajno mijenja rezultat. Zato se radi osjetljivostna analiza.

Ova metoda koristi odnos (Enterprise Value / EBITDA) iz sličnih transakcija ili javno kotiranih kompanija sličnog profila. Ako sličan biznis u regiji prodaje za 6× EBITDA, to je smjernica za vašu firmu.

Prednost: brza i intuitivna za usporedivu analizu. Nedostatak: teško naći stvarno usporedive transakcije u BiH, tržište je malo i netransparentno. Najčešće se koristi kao provjera DCF rezultata.

Vrijednost firme se izračunava kao: imovina − obaveze = čista imovina (book value ili fair value). Primjenjuje se za holding kompanije, nekretninski bogate firme ili firme s niskim prinosom u odnosu na imovinu.

Ova metoda daje minimalnu vrijednost, "floor" ispod koje firma ne bi trebala biti prodana, bez obzira na prinos.

Analiza stvarno realizovanih kupoprodaja sličnih preduzeća. U BiH i regiji baze transakcija su ograničene, ali za određene sektore (FMCG, logistika, IT) postoje podaci koji se mogu koristiti.

Standard kod M&A savjetnika i investicionih banaka. Daje realnu tržišnu provjeru.

U praksi, profesionalni elaborat koristi primarnu metodu (obično DCF) i sekundarnu provjeru (EV/EBITDA ili Asset-Based). Rezultat je raspon vrijednosti, a ne jedna tačka, jer firma nema jednu "tačnu" vrijednost, nego tržišnu vrijednost u određenom kontekstu.